Njemački rottweiler klub ADRK, punog naziva Allgemeiner Deutscher Rottweiler-Klub, matični je i najstariji klub za ovu pasminu, osnovan s ciljem očuvanja, unapređenja i razvoja rottweilera prema jasno definiranim uzgojnim standardima.
ADRK klupska uzgojna izložba je najveća, najstroža i u kinološkom svijetu rottweilera, najprestižnija smotra te vrste koja osim pasa iz njemačkog uzgoja okuplja najbolje pse iz cijelog svijeta koji se ocjenjuju prema najvišim standardima pasmine, a titule koje se ondje osvajaju nose iznimnu težinu.
Jedna od tih titula je Auslandsieger (ili Auslandsiegerin za ženke) te se dodjeljuje psima u vlasništvu stranih izlagača izvan Njemačke. Ona predstavlja potvrdu iznimne kvalitete i dokaz da pas, usprkos jakoj svjetskoj konkurenciji i strogim njemačkim uzgojnim standardima, uspješno parira najboljim primjercima pasmine na globalnoj razini te predstavlja vrhunski uzgoj izvan matične domovine rottweilera).
Zadnji dan izložbe bira se i najbolja uzgojna skupina (njem. Zuchtgruppe) čija svrha nije samo ocjenjivanje ljepote svakog pojedinačnog psa, već evaluacija uzgojnog rada pojedinog uzgajivača. Uzgojnu skupinu čini minimalno 3 do maksimalno 5 pasa iz iste uzgajivačnice. Psi moraju potjecati iz najmanje dvije različite kombinacije roditelja. Svi psi u skupini moraju biti prethodno prijavljeni i visoko ocijenjeni u nekom od redovnih pojedinačnih razreda na toj izložbi. Sve prijavljene skupine ulaze u ring, predstavljaju se u stavu i u kretanju, nakon čega sudac javno rangira tri najbolje plasirane uzgajivačnice. Pobjeda u ovoj kategoriji na ADRK Klubsieger izložbi smatra se najvećim priznanjem za uzgojni rad u svijetu rottweilera.
Ovogodišnja ADRK klupska uzgojna izložba održana je 19. i 20. rujna 2026. u Neunkirchenu sa čak 320 prijavljenih pasa.
Titulu Auslandsiegerine osvojila je ženka hrvatskog uzgoja i u hrvatskom vlasništvu – Prima Ballerina Titanium Rott a psi uzgajivačnice Titanium Rott ponjeli su titulu najbolje uzgojne skupine.
Njihova ponosna vlasnica i uzgajivačica je Sara Alujević Novoselić koja više od 10 godina kroz predan rad, pažljivu selekciju i strast prema pasmini uzgaja veoma uspješne pse.
U nastavku Sara nam otkriva koliko je truda, znanja i selekcije potrebno za stvaranje psa koji može dosegnuti sam vrh u međunarodnoj konkurenciji, što joj znači ova titula, kako je doživjela nastup u Neunkirchenu te što ovaj uspjeh predstavlja za njezin uzgoj i buduće planove.
Sara, prije svega iskrene čestitke na osvajanju titule Auslandsiegerine!
Kako se osjećate sada kada su se dojmovi nakon ovog velikog uspjeha barem malo slegli?
Iskreno, još uvijek mi je teško u potpunosti doživjeti i shvatiti što smo postigli. Kada se dogodi nešto čemu ste godinama posvećeni i čemu ste težili, potrebno je malo vremena da emocije sjednu na svoje mjesto. Ponosna sam, zahvalna i sretna, prije svega zbog Ballerine. Ona je pokazala ono u što sam vjerovala od samog početka i ovaj naslov za mene predstavlja potvrdu svega što smo zajedno radile i u šta smo vjerovali.
Kako biste opisali atmosferu na ADRK klupskoj uzgojnoj izložbi nekome tko je nikada nije posjetio?
Teško je atmosferu opisati riječima nekome tko tamo nikada nije bio. To je mjesto gdje se okuplja ogroman broj ljudi, natjecatelja, entuzijasta iz cijelog svijeta koji žive za rottweilere i gdje se osjeti koliko je pasmina ozbiljno shvaćena. Kada vidite da na Klubsieger dolaze izlagači i vlasnici rottweilera iz Brazila, Mexica, SAD-a, Pakistana, Kine, Dubai , cijele Europe, onda možete zamisliti važnost ovoga događaja. Istovremeno je prisutno veliko iščekivanje i određena doza nervoze jer znate da je konkurencija iznimno jaka i najmanje greške vas mogu koštati rezultata. Za mene je to uvijek posebno iskustvo jer predstavljate svoju uzgajivačnicu, svoju viziju, svoju domovinu protiv najkvalitetnijih uzgajivača, hendlera i pasa na svijetu.
Koliko dugo izlažete pse na navedenoj izložbi?
Na ADRK klupskoj uzgojnoj izložbi izlažem već nekoliko godina. Svaki dolazak tamo za mene je posebno iskustvo i prilika da vidim gdje se moj uzgoj nalazi u odnosu na najbolje pse koje možemo vidjeti na međunarodnoj razini.
Kako ste se osjećali u momentu kada Vam je sudac pružio ruku i proglasio Ballerinu Auslandsiegerinom?
To je bio trenutak koji ću pamtiti cijeli život. U tom trenutku kroz glavu prođu godine rada, sva putovanja, treninzi, selekcija, očekivanja, ali i svi oni trenuci kada se pitate radite li sve kako treba. Posebno nam je emotivno što je Balerinina majka,Pepeljuga , jedna od onih ženki koje imaju posebno mjesto u srcu, godinama radila rezultate i ostavila neizbrisiv trag u rottweiler svijetu, 2024 godine na istom mjestu, u istom ringu, osvojila V2 u Champion klasi i bila u izboru za Auslandsiegerinu. Zato nam je bilo nevjerojatno doživjeti da se dvije godine kasnije na isti teren vratila njezina kći Balerina, napravila korak više i osvojila tu titulu.
Kao uzgajivaču, teško mi je opisati koliko mi to znači gledati kuju koja je obilježila jedan dio mog uzgojnog puta i njezinu kćer koja nastavlja njezinu priču. Kada je Ballerina proglašena Auslandsiegerinom, osvojila je ono što predstavlja vrhunac karijere, emocije su me jednostavno preuzele. Bila sam neizmjerno ponosna na nju, ali i zahvalna što mi je upravo ona omogućila da doživim takav trenutak.
Krenimo od samih početaka, zašto baš rottweiler i što Vas je potaknulo da krenete u uzgoj?
Kao mala odrasla sam uz ženku rottweilera koja je imala jako veliku ulogu u mom odrastanju i koja je zapravo postavila temelje moje ljubavi prema toj pasmini. Uz nju sam od najranije dobi upoznala ono posebno što rottweiler nosi sa sobom i mislim da je upravo ona jedan od glavnih razloga zbog kojih sam se kasnije toliko vezala za pasminu.
Oduvijek mi je bio san imati vlastitu uzgajivačnicu i jednog dana izlagati svoje pse na najvećim izložbama. Međutim, nisam željela krenuti bilo kako. Jako dugo sam tražila svog prvog psa za kojeg ću osjećati da je upravo on pravi početak svega što sam zamislila. Kada je Falko ( Falco von der Maxi Rott) konačno došao u moj život, samo je još više učvrstio moju ljubav prema pasmini i dao mi dodatni poticaj da se ozbiljnije upustim u taj svijet.
S vremenom je ta želja prerasla u ozbiljan rad, učenje, selekciju i stalno preispitivanje vlastitih odluka.
Mislim da je upravo to ono što me i danas najviše drži u ovom svijetu, želja da učim, napredujem i da svakom novom generacijom budem korak bliže toj svojoj viziji rottweilera.
Što je za Vas rottweiler, odnosno koja je Vaša vizija u uzgoju?
Za mene rottweiler nije samo lijep pas. Lijep izgled bez karaktera, zdravlja i funkcionalnosti jednostavno nije dovoljan.
Moja vizija je uzgojiti kompletnog rottweilera, psa koji ima snažan i stabilan karakter, pravilnu anatomiju, tipičan izraz i prepoznatljiv, kvalitetan pokret, ali istovremeno može biti kvalitetan obiteljski pas i pravi partner svom čovjeku.
Jako nam je važna dugoročna vizija. Ne gledamo samo jedno leglo i što ono može dati danas, nego puno više razmišljamo o tome što nam ti psi mogu pružiti u budućim generacijama. Svakog psa promatramo kao dio šire uzgojne slike i pokušavamo kroz selekciju stvarati što kvalitetnijeg psa, što bliže onome što smatramo idealom pasmine i samom standardu.
Uzgoj i genetika su za mene jedna velika umjetnost. U tome nema jednostavne formule, potrebno je poznavati linije, razumjeti genetiku, prepoznati kvalitete i slabosti svakog psa te znati pretpostaviti što određenim parenjem možemo dobiti i u kojem smjeru možemo dalje razvijati svoju liniju.
Zdravlje nam je jedan od temelja uzgoja, karakter nam je izuzetno bitan, a veliku pažnju posvećujemo i anatomiji. Posebno nam je važan pokret jer smatramo da se kvalitetan rottweiler mora moći pravilno i funkcionalno kretati, a istovremeno zadržati tipičnost pasmine.
Na kraju, cilj nam nije proizvesti samo lijepog psa ili osvojiti određenu izložbu. Cilj nam je stvarati pse koji će imati kvalitetu, karakter, zdravlje i funkcionalnost, a koji će istovremeno ostaviti temelj za ono što želimo postići u sljedećim generacijama.
Kada ste prvi put prepoznali da Prima Ballerina ima potencijal za ovakav uspjeh?
Kod Ballerine sam nešto posebno prepoznala praktički od samog početka. Već s dva mjeseca počela se isticati iz cijelog legla. Imala je nevjerojatan stav, bila je prpošna, neustrašiva, pljenila je poglede i kao da je od prvog dana osvajala prostor oko sebe. Imala je taj neki prirodni „show karakter“ koji se ne može naučiti.
Već kao štene imala je onu posebnu energiju koja mi je odmah privukla pažnju. Naravno, kod tako mladog psa nikada ne možete sa sigurnošću znati kako će se razvijati, ali kod nje sam vrlo rano vidjela kombinaciju osobina koje su mi bile izuzetno zanimljive.
Ono što me dodatno privuklo bila je velika sličnost s njezinom majkom Pepeljugom . U Ballerini sam vidjela mnogo njezinih karakteristika, ne samo fizički, nego i u karakteru i načinu na koji se ponašala.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam odlučila baš nju zadržati za svoj daljnji uzgoj. Vidjela sam u njoj potencijal da nastavi ono što sam već cijenila kod njezine majke i da možda jednog dana bude važan dio moje uzgojne priče.
Kako je sazrijevala, sve se više potvrđivalo ono što sam u njoj vidjela kao štenetu. To mi je ujedno i jedan od najljepših dijelova uzgoja, kada u tako malom štenetu prepoznaš nešto posebno, odlučiš mu vjerovati i onda kroz razvoj pratiš kako se ta vizija razvija.
Kada sam joj dala ime Prima Ballerina, željela sam da bude prva plesačica u ringu. Tada nisam mogla znati gdje će nas sve to odvesti niti da će jednog dana zaista „zaplesati“ do samog vrha. Međutim, ime je od početka nosilo ono što sam u njoj vidjela, stav, eleganciju, pokret i želju da bude primijećena, da bude najbolja.
Kako izgleda njen rodovnik, odnosno zašto ste se baš odlučili na tu kombinaciju roditelja?
Njen rodovnik je rezultat dugoročne vizije i dubokog promišljanja o smjeru u kojem želimo razvijati naš uzgoj, Balerina je kćer dvaju izuzetnih hrvatskih pasa Forever Cinderelle Titanium Rott i Harrya of the Little Godfather. Jako je teško u jednom psu spojiti ono što želimo od vrhunskog priplodnog psa i ono što tražimo od vrhunskog izložbenog psa. Njeni roditelji su baš takvi psi, osim što su ostvarili značajne izložbene rezultate, pokazali su svoju vrijednost i kroz uzgoj.
Balerina je za mene potvrda da se takva kombinacija može prenijeti na sljedeću generaciju. Posebno mi je drago što je upravo pas iz hrvatskog uzgoja, male zemlje sa samo 10ak uzgajivačnica u RH, iz kombinacije koju sam ja odabrala, uspio doći do ovakvog rezultata na ADRK klupskoj izložbi. To mi kao uzgajivaču posebno znači jer pokazuje da kvalitetan hrvatski uzgoj može stati uz bok najboljima i na međunarodnoj sceni. Željeli smo spojiti linije koje su već dokazale svoju vrijednost na domaćoj i međunarodnoj sceni, zadržavajući ono najbolje od lokalnog uzgojnog bazena što nam može značiti u daljnjem uzgoju. Ova kombinacija je ostvarenje naše uzgojne vizije, balans zdravlja, anatomije, jako lijepe tipične glave i stabilnog karaktera.
Koliko je, osim same genetike, važan svakodnevni rad s psom,
priprema za izložbe i odnos koji se tijekom godina izgradi između vlasnika i psa?
Genetika je temelj, ali sama po sebi nije dovoljna. Svakodnevni rad, rutina, kondicija, socijalizacija i odnos koji gradimo sa psom imaju ogromnu ulogu.
Ballerina i ja smo kroz mjesece treninga, putovanja i različitih situacija izgradile odnos koji se ne može stvoriti preko noći. Meni je najvažnije povjerenje, da ona zna što se od nje traži, ali i da u svakoj nepredviđenoj situaciji prati mene i vjeruje mi.
Ono što je kod nje posebno je da ona uživa u tom trenutku sa mnom. Voli biti u centru pažnje, voli kada je ljudi gledaju i bodre i jednostavno se voli pokazati. To je dio njezina karaktera koji je imala od samog početka i zato je s njom tako posebno raditi.
U ringu želim da budemo jedno da ona ne odrađuje samo ono što smo trenirale, nego da uživa u onome što zajedno radimo. Kada vidim da uživa, da je fokusirana na mene, ali istovremeno svjesna svega što se događa oko nje i uživa u pažnji, tada znam da smo napravile ono što treba.
Kako izgleda priprema psa za natjecanje ovakvog ranga, a kako jedan običan dan?
Pripreme za ovakvu izložbu počinju puno prije samog događaja. To nije nekoliko dana pripreme, već splet kontinuiranog treninga, kondicijske pripreme i rada sa psom. Na to gledam gotovo kao na pripremu profesionalnog sportaša.
Kondicijska sprema uključuje plivanje, trčanje uz bicikl, sprinteve za eksplozivnost, vježbe za izdržljivost, ali i puno rada na tehnici, fokusu i koncentraciji. Sve mora biti usklađeno kako bi pas na dan izložbe mogao pokazati svoj puni potencijal.
Međutim, baza svega je dobro socijaliziran i stabilan pas. Sve ostalo je nadogradnja. Bas zato u svom uzgoju veliku pažnju pridajemo karakteru, srčanosti i onome što volimo nazvati 'show karakterom'.
Bez obzira na vremenske uvjete, umor ili ekstreman fizički napor, kada imate psa koji u tome uživa zajedno s vama, sve dobiva jednu potpuno drugu dimenziju.
I to je ono što mi je možda najposebnije. Kada pogledate psa u ringu i vidite da želi biti tamo, da uživa, da je fokusiran na vas i da zajedno stvarate taj trenutak. Tada shvatite koliko je važan karakter koji ste godinama birali i gradili kroz uzgoj i rad.
A običan dan? Puno je manje glamurozan nego što ljudi možda zamišljaju. Mislim da ljudi često vide samo one lijepe trenutke, pse u ringu, uređene, spremne, fotografije s izložbi i nagrade. A iza svega toga najčešće stoji nešto potpuno drugačije. Tu su svakodnevne obaveze, rad sa psima, njega, treninzi i puno vremena provedenog vani, često u prljavoj odjeći i obući, bez obzira na kišu, hladnoću, vrućinu ili blato.
Koliko je teško ostati dosljedan vlastitoj uzgojnoj viziji kada se na međunarodnim izložbama susrećete s različitim uzgojima i različitim interpretacijama idealnog rottweilera?
Mislim da je to danas jedan od većih izazova u uzgoju. Svi očekujemo da se psi procjenjuju prema jednom standardu, a ipak se u različitim sredinama i među različitim uzgojima mogu susresti različite interpretacije toga kako bi idealan rottweiler trebao izgledati. Upravo zato mislim da je jako važno imati jasnu vlastitu viziju i znati zašto nešto radite.
Spremna sam učiti od drugih, prihvatiti konstruktivnu kritiku i promijeniti svoje mišljenje kada shvatim da za to postoji dobar razlog. Zapravo, svaku priliku i svako iskustvo pokušavam iskoristiti da nešto novo naučim. Ali pritom ne želim izgubiti ono u što vjerujem i smjer kojim želim razvijati svoj uzgoj temeljen na standardu pasmine.
Inače sam vrlo samokritična kada su u pitanju moji psi i moj uzgoj. Gotovo uvijek mislim da nešto može biti bolje, bilo da se radi o samom psu, njegovoj pripremi, prezentaciji ili nekoj odluci u uzgoju. To ponekad može biti zahtjevno, ali upravo me ta samokritičnost tjera da stalno napredujem.
Najveće zadovoljstvo na izložbi ne pronalazim nužno samo u rezultatu. Meni je jako važno koliko sam ja zadovoljna samim psom i njegovom prezentacijom. Ako znam da sam psa najbolje pripremila, da sam ga pokazala u najboljem mogućem svjetlu i da stojim iza njega, to mi je osobno velika satisfakcija, bez obzira na to kako će netko drugi taj dan vidjeti mog psa.
Uzgoj je dugoročan proces i ne može se temeljiti na onome što je trenutno popularno. Naravno da treba gledati, učiti i pratiti što se događa u svijetu, ali na kraju morate imati svoj cilj i biti spremni godinama raditi prema njemu. Mislim da se prava uzgojna vizija upravo tako i gradi, kroz iskustvo, pogreške, učenje i puno rada.
Što biste rekli da je Vama osobno najveća nagrada u uzgoju?
Ova titula za nas je ostvarenje jednog sna na kojem smo radili godinama. Iza nje nije samo jedan dan u ringu, nego godine rada, truda, odricanja, putovanja, treninga i bezbroj sati provedenih sa psima. U uzgoju i radu bilo je puno uspona, ali naravno i padova, trenutaka kada nije sve išlo prema planu i kada se čovjek morao ponovno podignuti i nastaviti dalje.
Zato ovaj naslov za mene ima posebno značenje. On je nagrada ne samo za rezultat, nego i za sve ono što mu je prethodilo za vjeru u vlastiti rad, za strpljenje i prije svega za neodustajanje od svojih snova.
Mislim da je upravo to najljepša poruka koju bih voljela poslati. U ovom sportu i uzgoju ništa se ne događa preko noći. Potrebne su godine, puno rada, ljubavi, vjere i ponekad hrabrosti da nastavite svojim putem i kada nije lako.
Zato Balerinin Auslandsieger za nas nije samo titula. To je ostvarenje sna koji smo godinama gradili, korak po korak. Međutim, još jedna stvar koja nam je izuzetno važna i govori da se ne radi o slučajnoj kvaliteti je titula i prvo mjesto za najljepšu uzgojnu skupinu izložbe. U prijevodu, različite generacije naše uzgajivačnice,Forever Cinderella Titanium Rott, Navarra Titanium Rott i Prima Ballerina Titanium Rott, bok uz bok protiv najvećih svjetskih uzgajivačnica, u Split, Dalmaciju, Hrvatsku donose titulu najbolje uzgajivačnice na 54. ADRK Klubsiegerzuchtschau. Zaista nešto što će obilježiti naše živote.
Za mene je to potvrda da se od svojih snova ne treba odustajati.
Kakvi su Vam daljnji planovi u uzgoju?
Planovi uvijek postoje, ali u uzgoju ne želim ništa forsirati. Želim nastaviti graditi ono što sam stvarala posljednjih desetak godina i donositi odluke koje imaju smisla za budućnost.
Ballerina je za mene vrlo važan dio tog puta i naravno da bih voljela nastaviti razvijati njezinu priču. Istovremeno, razmišljam i o sljedećim generacijama i o tome kako zadržati ono najbolje, a istovremeno napraviti korak naprijed.
Kada danas pogledate put koji ste prošli tijekom više od deset godina uzgoja, od prvih koraka do osvajanja jedne od najznačajnijih titula za rottweilera izvan Njemačke – što biste rekli mladoj Sari koja je tada tek počinjala?
Rekla bih joj da bude strpljiva i da nikada ne prestane učiti.
Na početku mislite da znate puno više nego što zapravo znate. Tek kroz godine, iskustvo, pogreške i susrete s ljudima shvatite koliko je uzgoj kompleksan.
Rekla bih joj i da ne odustaje od svoje vizije samo zato što put nije uvijek jednostavan. Bit će uspona i padova, bit će trenutaka kada ćete sumnjati u sebe, ali ako radite iz ljubavi prema pasmini i spremni ste stalno učiti i napredovati, svaki korak ima smisla.
A možda bih joj rekla i da malo više uživa u putu, jer će jednog dana stajati u ringu, čuti ime svog psa i shvatiti da su se godine rada pretvorile u jedan trenutak koji će pamtiti cijeli život.
