U tijeku svojeg polustoljetnog proučavanja bogate povijesti hrvatskog lovstva još nisam imao prilike držati u rukama savršeniji, kvalitetniji , izvornim fotografijama vjerno popraćeno štivo u jedinstvenoj monografiji o 145 . obljetnici Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva ! U ovakvim i sličnim povijesnim djelima fotografije znače i objašnjavaju.
Majstorsko djelo, nema šta, za sva današnja i buduća pokoljenja poklonika lova, lovstva i prirode.
Bez sumnje , Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva perjanica je hrvatskog lovstva. Svaki podatak ili činjenica, izrečena, napisana ili fotografski prikazana u ovom uratku, optočena je zlatnim slovima . Djelo je odraz bogate lovne tradicije, vjernosti i poduke, simbol jednog života, vremena i ponašanja ljudi, koji su se okupili te kao časni domoljubi utemeljili čuvenu „Gajevu“.
Podaci potvrđuju da je Društvo osnovano 1881. godine. Povijest je ponavljala mnoge izrijeke o povezanosti čovjeka, tog lovca određenog vremena, sa prirodom , njegov ponos i hrabrost. U jednom drugom vremenu, kao što je današnje, živi hrvatsko lovstvo, bogata tradicija, ulažući napore i trud kako bi se bogato nasljeđe sačuvalo i krenulo korak dalje.
Novovjeki čelnik hrvatskih lovaca, Mato Čičak, u uvodnom dijelu monografije ističe kako je „lovstvo tradicija koja živi“, i kako Hrvatski lovački savez ulaže napore da bi se ona očuvala i unaprijedila.
Predsjednik Čičak, kao i mi lovci, svjestan je da je skupina odanih vlastelina i uglednika, članova Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, 10. prosinca 1925. godine utemeljila Hrvatski lovački savez, kao nacionalnu udrugu hrvatskih lovaca.
„ Na bogatoj i snažnoj tradiciji Hrvatski lovački savez nastavlja sa očuvanjem i unapređenjem našeg nasljeđa „poručio je Čičak u monografiji.
Kad se čitaju stranice monografije- sljedovi probranog štiva ilustrirani fenomenalnim, izvornim fotosima- kao da svaki put ,kad okrenemo stranicu- nanovo obasjaju retke domoljubljem i ljubavi prema lovu, lovstvu i prirodi.
Svaka stranica nas vraća, na svoj način, u duboku povijest. Od onoga vremena kada je časno društvo lovaca odlučilo osnovati „Gajevu“, hrvatski grofovi, ugledni građani, uglavnom svi lovci.
Kroz proteklo višestoljetno vrijeme provlači poput zlatne niti slogan hrvatskog lovstva, još i danas aktualan : „ Ne uzgajamo da bismo „ubili“, već „ubijamo“ da bismo uzgajali“.
Još od davnih vremena do današnjih dana – stalno se isticao i ističe pozitivan odnos između prirode i čovjeka, njihove uzajamnosti i potrebe za suradnjom.
Višegodišnji rad na monografiji dao je sjajnih rezultata. Autor i urednik Aleksandar Božić naglašava kako je koristio nepreglednu lovačku bibliografiju da bi sve uredno posložio po godištima, na 592 stranice formata A-4. Sa pažnjom je naveo dra. Miljenka Zečevića , sljedbenika obiteljske knjižnice Kolekcijana i njegove fotografije o streljaštvu i kinologiji.
Vođeni sigurnom rukom dvaju predsjednika, počasnog Ognjena Krajačića i aktualnog Damira Bagovića, te uz suradnju Ivana Holjevca i Željke Trške – skupina suradnika, poznavatelja hrvatske lovačke povijesti, odradila je vrhunski posao na ponos i diku hrvatskog lovstva i naših lovaca i lovkinja! Jedan broj fotografija dra Zečevića, u ulozi stalnog stručnog suradnika nacionalnog lovačkog magazina „Dobra kob“, prenesen je u monografiji.
Autori, suradnici i čelnici Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva utkali su dio svojeg života, znanja i ljubavi u temelje Društva . O njima će neki budući životopisac napisati retke ,kao što su oni danas napisali, sročili štivo i fotografije o ličnostima i događajima iz povijesti, produžujući i njegujući tradiciju hrvatskog lovstva u svijetu ugledne „Gajeve“.
pripremio: Davor Matić
