Od dječaka koji je sanjao dobermana do vlasnika psa koji je osvojio njemački Körung 2026.
Ovo nije priča samo o Noliju.
Ovo je priča o putu koji je dokazao da vrhunski doberman može biti lijep, zdrav, stabilan i radno sposoban.
...neke priče ne počinju pobjedom
Na terenu u njemačkom Brühlu vlada gotovo potpuna tišina.
Ispred suca stoji crni doberman.
Mirno promatra prostor oko sebe.
Uz njega je Berislav Lankaš.
Nakon mjeseci priprema i godina rada ostalo je još samo ono najvažnije– pokazati da je pas spreman za jedan od najzahtjevnijih uzgojnih ispita koje poznaje svijet dobermana.
Na njemačkom Körungu nema slučajnosti.
Nema lakih protivnika.
Nema bodova osvojenih na dojmu.
Svaki pas prolazi detaljan pregled eksterijera, provjeru karaktera, obrane i napada te mora ispuniti niz zdravstvenih i radnih uvjeta prije nego što uopće izađe na teren.
Nekoliko sati poslije objavljeno je da je Livonija Baron Nolens Volens – Noli ostvario najvišu moguću ocjenu 1A.
Mnogi su taj rezultat doživjeli kao jedan od najvećih uspjeha hrvatske doberman kinologije.
Berislav nije.
Za njega taj dan nije predstavljao cilj.
Bio je potvrda.
Potvrda da je više od trideset pet godina ostao vjeran istoj ideji.
Da doberman nikada ne smije biti samo lijep.
I nikada ne smije biti samo radni pas.
Mora biti oboje.
Ali ova priča nije počela u Njemačkoj.
Nije počela ni s Nolijem.
Počela je mnogo ranije.
U vrijeme kada je jedan dječak prvi put otvorio knjigu o psima.
"Doberman je za mene bio poput Apolona."
Bila je 1990. godina.
Berislav Lankaš završavao je sedmi razred osnovne škole kada je roditeljima prvi put ozbiljno rekao da želi psa.
Prije nego što ih je pokušao nagovoriti, mjesecima je čitao sve što je mogao pronaći o psima.
U vrijeme bez interneta to je značilo sate provedene uz knjige i časopise.
Proučavao je pasmine, njihovu povijest, karakter i namjenu.
Što je više učio, izbor je postajao sve jednostavniji.
„Na veliku moju želju i upornost roditelji su pristali da mi nabave prvog psa. Do tada sam pročitao svu dostupnu literaturu o psima koju sam mogao pronaći. Među svim pasminama upravo me doberman potpuno očarao.“
Na pitanje što ga je toliko privuklo toj pasmini odgovara bez razmišljanja.
„Njegova građa tijela, elegancija i ponos u hodu. Doberman je za mene bio poput Apolona među psima. Gdje god se pojavio, privlačio je pozornost. Jedni su ga gledali sa strahopoštovanjem, drugi zbog njegove elegancije i snage.“
Roditelji su na kraju popustili.
U njihov dom stigao je prvi doberman.
Crni mužjak po imenu Brajan.
Danas kaže da Brajan nije bio pas koji će obilježiti povijest pasmine.
Ali jest obilježio njegov život.
„Sve je zapravo počelo s njim.“
Izložba na kojoj nije osvojio titulu, nego mnogo vrijedniju stvar
Za svoju prvu izložbu saznao je sasvim slučajno, od Bojana Matakovića.
Održavala se u zagrebačkom Domu sportova.
Prijavio je Brajana.
Došao.
I ušao u ring.
Bez ikakvog iskustva.
„Nisam znao apsolutno ništa. Nisam znao s koje strane pas treba hodati, kako ga voditi ni kako ga postaviti. Došli smo s običnom kožnom ogrlicom i jednostavno ušli u ring.“
Izložbu je sudila Hassi Assenmachen Feyel iz Njemačke, jedna od najvećih autoriteta svjetske doberman kinologije i vlasnica legendarnog Graf Guido von Franckenhorst.
Pred njom je toga dana bilo više od stotinu dobermana.
Ali ono što je na mladog Berislava ostavilo najveći dojam nije bio broj pasa.
Bila je to ona.
„Imala je više od stotinu pasa za ocjenjivanje, ali je svakome pokušala objasniti kakvog psa ima, što je dobro, što bi trebalo popraviti i kako ga bolje prezentirati. To nikada nisam zaboravio.“
Brajan je dobio ocjenu vrlo dobar.
Mnogi bi danas takav rezultat doživjeli kao razočaranje.
Berislav nije.
Tek je godinama poslije shvatio da je u razredu mladih crnih mužjaka tada bilo više od dvadeset pasa, među kojima i budući svjetski prvak.
„Danas je takvu konkurenciju teško i zamisliti.“
No puno važnije od same ocjene bilo je ono što je toga dana ponio kući.
Želju da uči.
I upravo će ga ta želja zadržati u kinologiji više od tri desetljeća.
Znanje koje se ne zaboravlja
Vrlo brzo izložbe više nisu bile samo vikend-putovanja.
Postale su škola.
Ne samo zbog pasa.
Zbog ljudi.
S posebnim poštovanjem govori o Stjepanu Belku i Miroslavu Bedekoviću.
Obojica su već tada imali veliko iskustvo s dobermanima, ali ono što ga je najviše impresioniralo bila je njihova spremnost da svoje znanje podijele s početnikom.
Pokazivali su mu kako pravilno voditi psa, kako ga postaviti u stavu, na što sudac obraća pozornost i kako iz dana u dan napredovati.
„To su ljudi koji su svoje znanje nesebično dijelili. Takve stvari ne zaboravljate. Upravo zbog takvih ljudi ostanete u kinologiji.“
Brajan je uz Berislava ostao trinaest godina.
Bio je njegov prvi pas.
Prvi prijatelj.
Prvi učitelj.
Uz njega je naučio da u kinologiji nema prečaca.
Dobri rezultati dolaze tek nakon puno rada, strpljenja i želje da svakoga dana naučite nešto novo.
A upravo će ga ta želja odvesti u potpuno neočekivanom smjeru.
Ponekad morate otići da biste shvatili gdje zapravo pripadate
Nakon trinaest godina s Brajanom mnogi su očekivali da će Berislav ponovno odabrati dobermana.
Dogodilo se upravo suprotno.
Prvi je put odlučio napraviti iskorak u potpuno drugu pasminu.
U njegov život dolazi dalmatinski pas Dalmino Glad To Meet You Gepard, svima poznat kao Gepi.
Brajan je tada još bio živ.
„Gepi je odrastao uz Brajana i mislim da je cijelo vrijeme bio uvjeren da je i on doberman.“
Prisjećajući se tog razdoblja, Berislav se nasmije.
Danas ga mnogi pitaju zašto je nakon toliko godina s dobermanima odabrao upravo dalmatinskog psa.
Odgovor je jednostavan.
Želio je upoznati jednu veliku hrvatsku pasminu, raditi s potpuno drukčijim psom i steći novo iskustvo.
Nikada nije smatrao da čovjek može biti dobar kinolog ako poznaje samo jednu pasminu.
I upravo zato danas taj "izlet" smatra jednim od najboljih poteza koje je napravio.
Gepi je vrlo brzo pokazao da je riječ o iznimnom psu.
Na Specijalnoj izložbi dalmatinskih pasa u Opatiji, sa samo devet mjeseci starosti, osvojio je naslov najboljeg mladog psa, najboljeg psa pasmine i na kraju Best in Show.
Samo desetak dana poslije u Osijeku osvaja Junior Best in Show i Reserve Best in Show.
Rezultati su se nastavili nizati.
Ali još važnije od pehara bilo je iskustvo koje je Berislav stekao.
„Rad s Gepijem puno me naučio. Morao sam razmišljati drukčije nego s dobermanom.“
Svaka pasmina ima svoje posebnosti.
Svoj temperament.
Svoj način rada.
Svoje izazove.
Ipak, koliko god uživao u tom razdoblju, negdje duboko u sebi znao je da to nije kraj njegove priče s dobermanima.
Bio je to samo predah.
Iskustvo koje će mu kasnije itekako koristiti.
„Volio sam raditi s Gepijem i ponosan sam na sve što smo zajedno ostvarili. Ali cijelo sam vrijeme znao da ću se vratiti dobermanima.“
Cheyenne nije bila samo odlična dobermanka - bila je prekretnica
Povratak dobermanima dogodio se s kujom Cheyenne Best of Island.
Već pri prvom spomenu njezina imena vidi se koliko mu je značila.
Ne zbog titula.
Ne zbog pobjeda.
Nego zbog onoga što je predstavljala.
„Za mene je bila gotovo idealna dobermanka.“
Na trenutak zastane, kao da ponovno slaže njezinu sliku pred sobom.
„Bila je izvrstan izložbeni pas, imala je izražene radne nagone, bila je stabilnog karaktera i prije svega prekrasan obiteljski pas. Imala je sve ono što ja očekujem od dobermana.“
Upravo je s Cheyenne njegov pogled na pasminu postao potpuniji.
Do tada ga je prvenstveno privlačio eksterijer.
S njom je počeo jednaku važnost pridavati karakteru, radnim sposobnostima, mentalnoj stabilnosti i zdravlju.
Sve ozbiljnije proučavao je njemački uzgojni sustav i filozofiju Dobermann Vereina.
Što je više učio, to je bio sigurniji u jedno.
„Za mene ne postoje izložbeni i radni dobermani. Postoji samo doberman.“
Tu će rečenicu tijekom razgovora ponoviti nekoliko puta.
I svaki put jednako uvjereno.
„Ako izgubimo radne osobine, izgubili smo pasminu. Ako izgubimo tipičan izgled, opet smo izgubili pasminu. Doberman mora imati oboje.“
Ta će filozofija kasnije određivati svaku njegovu odluku.
Od izbora šteneta.
Do odabira uzgajivačnice.
Do načina na koji će školovati svakog budućeg psa.
Ali prije nego što će pronaći psa kakvog je godinama tražio, život će mu prirediti još jednu važnu lekciju.
Pandora ga je naučila da rodovnik nikada ne govori cijelu priču
Nakon Cheyenne u njegov dom stiže još jedna dobermanka.
Pandora.
Došla je iz Ukrajine, s dobrim podrijetlom i velikim očekivanjima.
Berislav o njoj ni danas ne govori kao o razočaranju.
Naprotiv.
Kaže da mu je upravo ona dala jednu od najvrjednijih lekcija.
„To iskustvo me jako puno naučilo. Shvatio sam da psa više nikada neću birati na isti način.“
Do tada je, priznaje, najviše promatrao samog psa.
Njegov izgled.
Rodovnik.
Rezultate roditelja.
Nakon Pandore počeo je gledati mnogo širu sliku.
Roditelje.
Bake i djedove.
Braću i sestre.
Potomke iz prethodnih legala.
Njihovo zdravlje.
Karakter.
Dugovječnost.
„Ne gledate samo psa. Gledate cijelu obitelj. Tek tada možete steći pravu sliku što možete očekivati.“
To iskustvo nije ga udaljilo od dobermana.
Naprotiv.
Natjeralo ga je da još ozbiljnije proučava pasminu.
Razgovarao je s uzgajivačima diljem Europe, uspoređivao njihove uzgojne programe i pratio rezultate kroz više generacija.
Više nije tražio samo dobro štene.
Tražio je uzgojnu filozofiju koja odgovara njegovu načinu razmišljanja.
I upravo će ga taj put nekoliko godina poslije dovesti do jedne uzgajivačnice u Latviji.
Neke odluke sazrijevaju godinama
Kada je ponovno odlučio nabaviti dobermana, Berislav nije otvorio oglasnik niti počeo tražiti prvo slobodno leglo.
Godinama je pratio europske uzgajivačnice.
Analizirao njihove pse.
Čitao rodovnike.
Razgovarao s uzgajivačima.
Jedna mu se uzgajivačnica uvijek vraćala.
Livonija.
Nije ga privukao jedan pas.
Privukao ga je kontinuitet.
Iz generacije u generaciju prepoznavao je upravo ono što je smatrao najvažnijim – stabilan karakter, dobro zdravlje, izražene radne osobine i tipičan izgled dobermana.
„To nije bila odluka preko noći. Godinama sam pratio njihov uzgoj.“
Kada ga je jedno leglo posebno zainteresiralo, odmah je kontaktirao uzgajivačicu Jelenu Pipiru.
Odgovor nije bio onakav kakvom se nadao.
Svi su štenci već bili rezervirani.
„Pomirio sam se s tim. Rekao sam sam sebi – dobro, bit će neko drugo leglo.“
Nije pokušavao uvjeravati.
Nije tražio iznimku.
Nastavili su razgovarati.
Ne o kupnji psa.
Nego o dobermanima.
O uzgoju.
O europskim izložbama.
A onda je tijekom jednog razgovora spomenuo Cheyenne Best of Island.
Na drugoj strani nastala je kratka tišina.
Jelena se odmah sjetila te kuje.
Sjetila se i Berislava s europskih izložbi na kojima su se godinama susretali.
Razgovor je odjednom krenuo u sasvim drugom smjeru.
„Mislim da je tada shvatila da pas neće otići nekome tko ga želi samo izlagati. Vidjela je da razumijem pasminu i da želim raditi s njim.“
Nekoliko dana poslije stigla je poruka.
Jedan je kupac odustao.
Jedno je štene ponovno bilo slobodno.
Bio je to Livonija Baron Nolens Volens
Noli.
Od prvog dana bilo je jasno da je poseban
Berislav se i danas vrlo jasno sjeća dana kada je Noli stigao.
Zanimljivo je da najprije ne govori o njegovoj glavi.
Ni o građi.
Ni o kretanju.
Prvo govori o karakteru.
„Kad štene dođe u potpuno novu sredinu, očekujete da će biti malo nesigurno. Kod njega toga nije bilo. Kao da je od prvog trenutka znao gdje pripada.“
Posebno pamti jedan sasvim običan trenutak.
Prvi susret s tramvajem.
Velik.
Glasan.
Potpuno nepoznat.
Noli ga je samo mirno pogledao.
I nastavio dalje.
„Tada sam prvi put pomislio koliko je stabilan u glavi.“
Jednako ga je osvojio i njegov odnos prema ljudima.
Na to pitanje odgovara kroz smijeh.
„On jednostavno obožava ljude. Najveći problem nije kako će nekoga prihvatiti, nego kako će prestati dijeliti poljupce.“
Dok ga slušate, postaje jasno da Berislava nije osvojio samo pas koji bi jednog dana mogao pobjeđivati.
Osvojio ga je pas s kojim je želio živjeti.
Pas koji je u svakodnevici bio jednako siguran, otvoren i stabilan kao i na terenu. Upravo zato znao je da takav pas zaslužuje puno više od izložbene karijere. Pred njima je bio puno veći cilj.
Pokazati da doberman može biti upravo ono u što je vjerovao cijeli život.
Lijep.
Zdrav.
Stabilan.
I radno sposoban.
Za to je trebalo krenuti ispočetka.
Na poligon.
Na treninge.
Na rad.
Najveći uspjesi nikada nisu posao jednog čovjeka
Kako je Noli odrastao, sve je više potvrđivao ono što je Berislav prepoznao još kao štene.
Stabilan karakter.
Veliku želju za radom.
Iznimnu povezanost s ljudima.
Ali vrlo brzo postalo je jasno da ih čeka cilj koji nadilazi izložbene rezultate.
Ako žele pokazati što jedan doberman doista može, trebat će im najbolji ljudi.
„Nikada nisam imao potrebu dokazivati da sve mogu sam. Cilj mi je bio da Noli dobije najbolje moguće školovanje.“
Prvi čovjek na kojeg je pomislio bio je Nenad Novak.
Njegov rad pratio je godinama.
Gledao pse koje priprema.
Način na koji radi.
Rezultate koje postiže.
Odluka je zato bila jednostavna.
„Znao sam da je Nenad čovjek kojem mogu potpuno vjerovati.“
To nije značilo da se Berislav povukao.
Naprotiv.
Bio je na treninzima.
Promatrao.
Učio.
Raspravljao.
Ali znao je gdje završava njegova uloga vlasnika, a počinje posao vrhunskog trenera.
„Ako želite najbolje za psa, morate biti dovoljno iskreni prema sebi i priznati kada je netko u nečemu bolji od vas.“
Ta rečenica možda najbolje opisuje njegov pogled na kinologiju.
Ovdje nije važno tko će dobiti zasluge.
Važno je što će dobiti pas.
Pas ne smije učiti napamet - mora naučiti razmišljati
Uz Nenada Novaka važnu je ulogu imao i markirant Roko Valčić.
Berislav upravo o njemu govori s posebnim poštovanjem.
Ne zbog spektakularnih treninga.
Nego zbog načina rada.
„Roko nikada nije radio dvije iste situacije. Pas nije smio znati što ga čeka.“
Mijenjali su se prilazi.
Zakloni.
Tempo.
Način napada.
Cilj je uvijek bio isti.
Ne naučiti psa redoslijed vježbi.
Nego ga naučiti razmišljati.
„Ako pas nauči redoslijed, onda niste napravili ništa. Želite psa koji razmišlja, a ne psa koji samo pamti.“
Berislav smatra da je upravo to bila jedna od Nolijevih najvećih kvaliteta.
Nikada nije radio mehanički.
Uvijek je razumio ono što radi.
Prvi ozbiljan ispit bio je BH
Prije nego što je uopće mogao krenuti prema IGP-u, Noli je morao položiti BH ispit.
Na prvi pogled možda ne djeluje spektakularno.
Ali upravo se na njemu postavljaju temelji svega što slijedi.
BH provjerava poslušnost psa, njegov odnos s vodičem i ponašanje u svakodnevnim situacijama.
Pas mora ostati miran među ljudima, drugim psima, prometom i različitim podražajima.
Drugim riječima, mora dokazati da je stabilan i pouzdan.
Bez toga nema nastavka.
„Sve kreće od BH-a. Ako tu nemate dobru osnovu, kasnije će se svaka pogreška samo još više vidjeti.“
Noli je taj ispit položio bez poteškoća.
Ali to je bio tek prvi korak.
Svaki položeni ispit otkrivao je novi Nolijev potencijal
Već na prvim treninzima postalo je jasno da Noli nije samo iznimno lijep pas, nego i pas koji istinski uživa u radu.
Zbog poslovnih obveza Berislav je odluku o njegovu školovanju prepustio jednom od najcjenjenijih hrvatskih trenera, Nenadu Novaku.
Rezultati su počeli stizati vrlo brzo.
„Brzo po početku treninga položili smo BH/VT ispit. Već sa samo 15 mjeseci i dva dana, čim je prema pravilima stekao pravo pristupa, Neno ga je pripremio za njemački uzgojni pregled – ZTP, koji je Noli položio s najvećim brojem bodova. Mjesec dana poslije uslijedio je prvi radni ispit IGP1 s odličnim rezultatom. Kad smo vidjeli njegov potencijal i razgovarali s Nenom, koji je govorio da je to pas koji obožava raditi i da su se njih dvojica u radu doslovno sjedinili kao jedno, nije bilo dvojbe da idemo dalje. Ubrzo su uslijedili IGP2 i IGP3, oba s odličnim ocjenama.“
Put prema Brühlu nije počeo onoga dana kada su krenuli u Njemačku
Nakon položenog IGP-a 3 mnogi bi pomislili da je najteži dio puta iza njih.
Berislav se samo nasmije.
„Ne... rekao bih da je tek tada počelo ono najozbiljnije.“
Ideja o izlasku na njemački Körung nije nastala preko noći.
Prvi su je spomenuli njegovi dugogodišnji prijatelji, belgijski uzgajivači Evi Torfs i Gerda de Ryck iz poznate uzgajivačnice Donauhoeve.
Godinama su pratili Nolijev razvoj.
Njegove rezultate.
Njegov karakter.
Jednoga dana postavili su mu jednostavno pitanje:
„Zašto ga ne biste odveli na njemački Körung?“
Priznaje da ga je to zateklo.
Ne zato što nije vjerovao u Nolija.
Nego zato što je vrlo dobro znao što takva odluka znači.
„Tek kada smo počeli slagati popis uvjeta, shvatili smo koliko je to ozbiljan projekt.“
Jer na Körung ne dolazite samo s dobrim psom.
Dolazite s godinama rada iza sebe.
Körung ne počinje na poligonu
Da bi uopće mogao prijaviti Nolija, Berislav je najprije morao dokazati da pas ispunjava sve uvjete koje propisuje njemački Dobermann Verein.
Položen ZTP.
Položen IGP 1.
AD ispit izdržljivosti.
Genetski testovi.
Pregledi očiju.
Holter srca.
Potvrde.
Dokumentacija.
Članstvo u klubu.
Pa čak i polica osiguranja.
Dok nabraja sve što je trebalo prikupiti, kroz smijeh kaže:
„Kad mislite da ste završili, pojavi se još jedan papir.“
Ali nijednog trenutka o tome ne govori kao o nepotrebnoj birokraciji.
Naprotiv.
Upravo zbog takvih pravila toliko cijeni njemački uzgojni sustav.
„Njih ne zanima samo kako pas izgleda danas. Zanima ih što će ostaviti iza sebe.“
U jednoj rečenici sažeta je cijela njegova filozofija.
Ne uzgaja se za današnji rezultat.
Nego za buduće generacije.
Najteži ispit, ispit izdržljivosti toga dana nije polagao Noli
Jedan od uvjeta za izlazak na Körung bio je i AD – Ausdauerprüfung, ispit izdržljivosti.
Pas mora pretrčati dvadeset kilometara uz bicikl.
Na unaprijed određenim mjestima sudac zaustavlja ispit i pregledava psa.
Provjerava disanje.
Puls.
Kretanje.
Opće stanje.
Ako procijeni da pas nije sposoban nastaviti, ispit završava.
Na papiru zvuči jednostavno.
U stvarnosti...
Berislav se nasmije već na prvi spomen tog dana.
AD su polagali na Skradskom jezeru.
Bio je jedan od najtoplijih dana toga ljeta.
Organizator ih je uvjerio da ne trebaju voziti vlastite bicikle.
Sve će ih čekati na mjestu održavanja ispita.
I čekali su ih.
„Mislim da su bili još iz Drugog svjetskog rata.“
Smije se.
Bez brzina.
Teški.
Na temperaturi višoj od trideset stupnjeva.
„Noli je položio zdravstveni ispit. Vodič je jedva preživio.“
To je jedan od rijetkih trenutaka tijekom razgovora kada se obojica glasno nasmijemo.
Ali odmah zatim ponovno postaje ozbiljan.
„Ljudi često misle da se tim ispitom provjerava može li pas trčati. Ne. Provjerava se koliko je njegovo tijelo sposobno podnijeti ozbiljan fizički napor i ostati potpuno funkcionalno.“
Drugim riječima...
Ne traži se brz pas.
Traži se zdrav pas.
Ljepota bez zdravlja nema vrijednost
Ako tijekom cijelog razgovora postoji tema kojoj se Berislav neprestano vraća, onda je to zdravlje dobermana.
O njemu govori jednako strastveno kao o radnim ispitima.
Možda čak i više.
„Možete imati prekrasnog psa. Ali ako zanemarite zdravlje, dugoročno niste napravili ništa.“
Zato su slijedili novi pregledi.
DNA analiza.
Test na Von Willebrandovu bolest.
Pregled očiju.
RTG kukova i laktova.
I na kraju pregled koji smatra jednim od najvažnijih.
Holter srca.
Kod dobermana upravo srce predstavlja jednu od najvećih odgovornosti svakog ozbiljnog uzgajivača.
Noli svake godine nosi Holter 24 sata.
Mali uređaj tijekom cijelog dana bilježi svaki otkucaj njegova srca i omogućuje da se eventualne promjene otkriju na vrijeme.
Berislav smatra da upravo takvi pregledi čine razliku između odgovornog uzgoja i pukog skupljanja titula.
Jer vrhunski pas nije samo onaj koji pobjeđuje.
Vrhunski pas je onaj koji ostaje zdrav.
Šest mjeseci priprema za ispit koji traje manje od sat vremena
Kada su prikupili posljednji nalaz i poslali posljednji dokument, Berislav je pogledao kalendar.
Prošlo je gotovo šest mjeseci.
Šest mjeseci priprema.
Za ispit koji traje manje od sat vremena.
Ali upravo to, kaže, najbolje pokazuje koliko je njemački Körung ozbiljna provjera.
Ne polaže se toga dana.
Polaže se godinama.
Svakim treningom.
Svakim pregledom.
Svakim ispitom.
Svakom odlukom.
Sve vodi prema jednom trenutku.
Brühlu.
I tek tada počinje ono što većina ljudi vidi.
Brühl – trenutak kada sve staje
Koliko god se pripremali, koliko god ispita položili i koliko god puta na treninzima prošli isti scenarij, Berislav kaže da vas dolazak u Brühl ipak zaustavi.
Jer ondje više nema popravka.
Sve što ste godinama gradili pokazat ćete u jednom jedinom izlasku na teren.
„Kad dođete tamo, shvatite da više ništa ne možete promijeniti. Sve što ste trebali napraviti, napravili ste kod kuće.“
No nekoliko dana prije polaska dogodilo se nešto što nitko nije očekivao.
Razbolio se Nenad Novak.
Čovjek koji je mjesecima pripremao Nolija za Körung nije mogao putovati u Njemačku.
Za Berislava to nije bio mali problem.
Noli je najveći dio rada odradio upravo s Nenadom.
Njegov glas.
Njegove zapovijedi.
Njegov način rada.
Sve je to psu bilo poznato.
„Naravno da mi nije bilo svejedno. Pomislite – hoće li sve biti isto? Hoće li reagirati jednako?“
Ali upravo tada pokazalo se koliko je školovanje bilo dobro.
Pas nije radio zbog jedne osobe.
Radio je zato što je razumio svoj posao.
Detaljan pregled pasa
Sve počinje detaljnim pregledom psa.
„Mnogi misle da sudac samo pogleda psa i procijeni njegov izgled. Nije tako. Mjeri se visina, duljina tijela, dubina i opseg prsnog koša, duljina glave i njuške, boja očiju... Doslovno svaki segment psa.“
Na trenutak zastane.
„Sudac ispunjava čak 58 različitih rubrika. Pas se pregledava od vrha nosa do vrha repa. Ništa se ne prepušta dojmu. Svaka stavka mora biti ocijenjena.“
Tek kada pas zadovolji svih 58 točaka pregleda, može nastaviti dalje.
Slijedi ono što mnogi smatraju pravim testom.
Ne izgleda.
Nego karaktera.
Poslušnost koja ocrtava karakter
Mnogi koji prvi put gledaju Körung očekuju da će najvažniji dio biti obrana.
Berislav odmah odmahuje glavom.
„Ne. Najprije gledaju karakter.“
I upravo tu ispit zapravo počinje.
Pas mirno hoda uz vodiča.
Odjednom iza njega odjekne snažan zvuk plastičnog kanistra ispunjenog kamenjem.
Noli ne reagira.
Nastavlja hodati kao da se ništa nije dogodilo.
Nekoliko trenutaka poslije ispred njega se naglo otvara veliki kišobran.
Ni tada nema reakcije.
Ali ni to nije kraj.
Prema vodiču i psu kreće skupina ljudi.
Prilaze sasvim blizu.
Zaustavljaju se.
Prolaze pokraj psa.
Na kraju se vodič rukuje s nepoznatom osobom.
Noli cijelo vrijeme ostaje potpuno miran.
„To je ono što žele vidjeti. Psa koji zna procijeniti situaciju. Ne psa koji reagira na svaki podražaj.“
Berislav kaže da se upravo taj dio ne može naučiti nekoliko dana prije ispita.
Karakter ili imate.
Ili nemate.
Jedan pucanj bio je dovoljan da završi ispit
Nakon socijalnog testa slijedi provjera reakcije na pucanj.
Na terenu su dva psa.
Istoga spola.
Vodiči ih ostavljaju u položaju "lezi", skidaju povodnike i udaljavaju se.
Odjekuju dva pucnja.
Psi moraju ostati potpuno mirni.
Bez ustajanja.
Bez traženja vodiča.
Bez reakcije na drugog psa.
Berislav se i danas jasno sjeća jednog detalja.
Jedan pas upravo je na tom dijelu završio svoj Körung.
Nije reagirao na pucanj.
Ali je ustao i potrčao prema zaklonu tražeći markiranta.
Time je njegov ispit bio završen.
„Pravila su jasna. Pas mora ostati ondje gdje ga je vodič ostavio.“
Takvi detalji možda djeluju strogo.
Ali upravo zato, kaže Berislav, Körung uživa tolik ugled među uzgajivačima.
Svaka pogreška se vidi.
I svaka ima svoju težinu.
Obrana i napad nisu ispit agresivnosti
Tek nakon provjere karaktera dolazi disciplina obrane.
To je dio koji publika najčešće povezuje s radnim psima.
Ali upravo tu, kaže Berislav, ljudi najčešće pogriješe.
„Ne traži se agresivan pas. Traži se pas koji ima živce, sigurnost i potpunu kontrolu.“
Markirant izlazi iz zaklona.
Pas reagira.
Odlučno.
Sigurno.
Bez oklijevanja.
Ali ono što suci zapravo promatraju događa se nekoliko sekundi poslije.
Na zapovijed vodiča pas mora odmah pustiti rukav.
Bez dodatne naredbe.
Bez natezanja.
Nakon toga ostaje uz markiranta, kontrolira ga isključivo lajanjem i čeka sljedeću zapovijed.
Sudac pritom prilazi sasvim blizu.
Promatra svaku reakciju.
„Snagu može imati mnogo pasa. Kontrolu imaju rijetki.“
Možda upravo ta rečenica najbolje opisuje ono što je Berislav cijelo vrijeme pokušavao postići.
Ne psa koji će impresionirati snagom.
Nego psa koji će u svakoj situaciji ostati potpuno siguran i stabilan.
Čekanje je bilo teže od samog ispita
Kada je završila posljednja disciplina, za Berislava i Nolija posao je bio gotov.
Više nisu mogli ništa promijeniti.
Ostalo je samo čekati.
„To su najduže minute. U glavi vrtite svaku vježbu i pitate se jeste li mogli nešto napraviti bolje.“
Ne razmišlja o ocjeni.
Ne razmišlja ni o tome hoće li biti 1A.
Razmišlja samo o jednom.
Jesu li uspjeli pokazati Nolija onakvim kakav on doista jest.
Nekoliko minuta poslije stigla je potvrda.
Ocjena 1A.
Najviša moguća ocjena.
Ali tu priča nije završila.
Tek nakon proglašenja postalo je jasno koliki je uspjeh zapravo ostvaren.
Noli nije bio samo jedan od pasa koji su položili Körung s najvišom mogućom ocjenom.
Bio je jedini doberman koji je te godine ostvario ocjenu 1A te je proglašen ukupnim pobjednikom i najboljim psom njemačkog Körunga 2026. godine.
Na trenutak zastane.
Pa mirno kaže:
„To je bio trenutak kada sam shvatio da je sav trud imao smisla.“
O tome tko će položiti Körung ne odlučuje jedan sudac
Odluku zajednički donosi tročlano sudačko povjerenstvo sastavljeno od ljudi koji predstavljaju sam vrh svjetske doberman kinologije.
Predsjednik IDC-a i dopredsjednik njemačkog Dobermann Vereina Thomas Becht, voditelj uzgoja pri IDC-u Rudi Killmaier te predsjednik za radnu kinologiju Dobermann Vereina i IDC-a Werner Rutsch.
„To su ljudi koji određuju smjer razvoja pasmine. Njih trojica zajedno donose konačnu ocjenu za svakog psa. Upravo zato ovo priznanje ima toliku težinu.“
Ni statistika ne ostavlja puno prostora za slučajnost.
Od dvanaest prijavljenih pasa tri su odustala prije izlaska na ispit, a od preostalih devet Körung je uspješno položilo samo pet.
„To dovoljno govori koliko je zahtjevan ovaj ispit. Potrebno je puno rada, znanja, hrabrosti i vjere u vlastitog psa da biste uopće stali na start.“
Doberman klub Zagreb
otvorio je Hrvatskoj vrata svjetske doberman kinologije
Godinama poslije Berislav će još bolje shvatiti koliko su mu značili prvi susreti s ljudima koji su živjeli za dobermane.
Ne samo zbog savjeta koje su mu dali.
Nego zbog svega što su poslije napravili za pasminu.
Jedan od njih bio je Miroslav Bedeković.
Danas o njemu više ne govori samo kao o čovjeku od kojeg je učio, nego kao o osobi koja je, zajedno s Doberman klubom Zagreb, obilježila razvoj hrvatske doberman kinologije.
„Doberman klub Zagreb danas je član IDC-a, najveće međunarodne organizacije koja okuplja nacionalne doberman klubove. To je hrvatskim uzgajivačima i vlasnicima otvorilo vrata najvažnijih europskih i svjetskih događanja, a Hrvatska je zahvaljujući tome bila domaćin IDC-a, najveće svjetske manifestacije za dobermane.“
Posebno ističe ulogu Miroslava Bedekovića, predsjednika Doberman kluba Zagreb i potpredsjednika IDC-a.
„To nije samo funkcija. To znači da Hrvatska danas ima svog predstavnika ondje gdje se donose najvažnije odluke o budućnosti pasmine.“
No promjene nisu ostale samo na međunarodnoj razini.
Posljednje dvije godine Doberman klub Zagreb organizira njemački uzgojni pregled – ZTP – uz dolazak ovlaštenih njemačkih sudaca. Hrvatski uzgajivači tako više ne moraju putovati stotinama ili tisućama kilometara kako bi ispunili jedan od najvažnijih uvjeta za ozbiljan uzgojni i radni razvoj svojih pasa.
„To je velika stvar za sve nas. Ljudi možda nisu ni svjesni koliko je to promijenilo hrvatsku doberman kinologiju.“
Kad govori o vlastitom putu, ponovno se vraća ljudima.
„Od Miroslava Bedekovića naučio sam jako mnogo. Od prezentacije psa i razumijevanja standarda pasmine do brojnih detalja koji na kraju čine razliku. Uvijek je bio spreman pomoći i podijeliti svoje znanje.“
Možda upravo zato s posebnom emocijom govori i o jednom priznanju.
Srebrnom odlikovanju Hrvatskog kinološkog saveza.
„Posebna mi je čast što sam to priznanje primio upravo na prijedlog Doberman kluba Zagreb. Doživljavam ga kao potvrdu svih godina rada, svih putovanja, treninga i svega što smo napravili za promociju dobermana i hrvatske kinologije. Ali najviše me veseli što smo uspjeli pokazati da vrhunski izložbeni i radni doberman može biti prije svega izvrstan obiteljski pas.“
Iza svakog velikog psa stoji puno više ljudi nego što se na prvi pogled vidi
Dok razgovor privodimo kraju, Berislav gotovo nijednog trenutka ne govori o sebi kao o jedinom zaslužnom za Nolijev uspjeh.
Naprotiv.
Gotovo svaku važnu etapu njegova puta veže uz ljude koji su u pravom trenutku bili uz njega.
Prvi spominje Nenada Novaka, čovjeka kojem je bez zadrške povjerio Nolijevo školovanje.
„Nenad je odradio ogroman posao. Bez njega ovaj rezultat sigurno ne bi bio isti.“
Odmah zatim govori o Roku Valčiću, markirantu čiji je način rada, kaže, imao veliku ulogu u razvoju Nolijeve sigurnosti i samostalnosti.
„Roko nikada nije radio po šabloni. Pas je morao razmišljati, a upravo je to Noliju kasnije jako puno značilo.“
Posebnu zahvalnost upućuje i Lani Levaj, koja je bila zaslužna za ekspresno rješavanje osiguranja od odgovornosti za štetu, jednog od uvjeta za pristup korungu.
„Taj dio ljudi često ni ne vide. Ali bez uredne dokumentacije ne možete ni doći na Körung.“
Ne zaboravlja ni svoje belgijske prijatelje, Evi Torfs i Gerda De Rycka.
Da nije bilo njihova poticaja, priznaje, možda nikada ne bi ni razmišljao o izlasku na njemački Körung.
Oni su prvi izgovorili ono što je on tada još uvijek zadržavao za sebe.
Da je Noli spreman.
Na kraju se uvijek vraća ljudima od kojih je učio
Dok nabraja ljude koji su obilježili njegov kinološki put, ponovno se vraća na same početke.
Na Bojana Matakovića, koji ga je kao dječaka uputio na prvu izložbu.
Na Stjepana Belka i Miroslava Bedekovića, koji su mu nesebično prenosili svoje znanje.
Na Hassi Assenmachen Feyel, čije je suđenje na njegovoj prvoj izložbi ostalo jedno od najvažnijih iskustava u životu.
„Svatko od njih ostavio je neki trag. Danas shvaćam koliko su mi značili i koliko sam od svakoga nešto naučio.“
Upravo zato Berislav ni danas ne vjeruje da se kinologija može graditi na natjecanju među ljudima.
Znanje, kaže, vrijedi samo ako se dijeli.
Možda je upravo zato i sam uvijek spreman pomoći mlađim izlagačima kada ga nešto pitaju.
Jer netko je nekada pomagao njemu.
Najveća podrška nikada nije stajala u ringu
Na samom kraju razgovora zastaje.
Prvi put tijekom intervjua ne govori ni o psima.
Ni o ispitima.
Ni o rezultatima.
Govori o svojoj obitelji.
O ljudima koji nisu stajali uz njega na terenu, ali su godinama bili uz njega na svakom putovanju, svakom treningu i svakom povratku kući.
„Bez njihove podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće.“
To kaže vrlo mirno.
Bez velikih riječi.
Ali upravo zato ta rečenica ostavlja najjači dojam.
Jer iza svakog vikenda provedenog na izložbi, svakog treninga i svakog prijeđenog kilometra stoji netko tko ima razumijevanja za sve ono što ovaj hobi – ili možda točnije, način života – nosi sa sobom.
Noli nije promijenio Berislava. Potvrdio ga je.
Na kraju razgovora teško se oteti dojmu da je ocjena 1A zapravo najmanje važan dio ove priče.
Naravno da će ostati zabilježena u kinološkim kronikama.
Naravno da će se pamtiti kao jedan od najvećih uspjeha hrvatske doberman kinologije.
Ali ono što ovu priču čini posebnom nije jedna oznaka u rezultatima.
Posebnim je čini put koji je do nje vodio.
Put koji je započeo prije više od trideset pet godina, kada je jedan dječak prvi put uzeo knjigu o psima i odlučio da će jednoga dana imati dobermana.
Na tom putu bilo je mnogo pasa.
Brajan, koji ga je uveo u svijet kinologije.
Gepi, koji ga je naučio gledati šire od jedne pasmine.
Cheyenne, koja je oblikovala njegovu filozofiju uzgoja.
Pandora, zbog koje je počeo još ozbiljnije proučavati rodovnike i uzgojne linije.
I na kraju Noli.
Pas koji nije promijenio njegova uvjerenja.
Samo ih je potvrdio.
Potvrdio da se vrhunski rezultati ne stvaraju preko noći.
Da iza svakog dobrog psa stoje godine rada.
Učenja.
Odricanja.
I ljudi koji vjeruju istom cilju.
Kada se svjetla ugase, pehari pospreme, a fotografije završe u albumima, ostaje samo ono što se ne može izmjeriti ni jednom titulom.
Znanje.
Pošten odnos prema pasmini.
I ljubav zbog koje je sve prije trideset pet godina uopće počelo.
LIVONIJA BARON NOLENS VOLENS
Roditelji:
Yanick del Colle Della Guardia
Livonija Baronesa Jemma
oštenjen:
19.03.2023.
uzgajivač:
Jelena Pipira, Livonija kennel
TITULE
IDC 2025 Croatia - VICE-WINNER WORKING CLASS
INTERNATIONAL SHOW CHAMPION ( C.I.E )
INTERNATIONAL BEAUTY CHAMPION ( C.I.B )
GRAND CHAMPION OF CROATIA
CROATIAN BEAUTY CHAMPION
CROATIAN SHOW CHAMPION
CHAMPION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN BEAUTY
CHAMPION OF REPUBLIC OF SRPSKA IN BEAUTY
SHOW CHAMPION OF SLOVENIA IN BEAUTY
CHAMPION OF POLHOV GRADEC DOLOMITES
ADC CHAMPIONSHIP SIEGER 2026 - best black male
ADC WORKING CLASS WINNER 2026.
CLUB WINNER 2026. - Društvo ljubiteljev dobermanov Slovenija
CLUB WINNER 2025. - SLOVENIAN CLUB FOR BIG DOGS AND MOLOSSOIDS
POLHOV GRADEC DOLOMITES WINNER
SLOVENIAN WINNER 2025.
ZAGREB WINNER 2025.
DV Sieger show 2026. - 3rd place in working class
INTERNATIONAL JUNIOR CHAMPION FCI ( C.I.B - J )
JUNIOR CHAMPION OF CROATIA
JUNIOR CHAMPION OF SLOVENIA
JUNIOR CHAMPION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
JUNIOR CHAMPION OF REPUBLIC OF SRPSKA
JUNIOR SLOVENIAN WINNER
IDC 2024 Hungary - 3rd place in Intermediate class
Hungarian dobermann club specialty show 2024 - 3rd place in intermediate class
ÖDK Clubwinner Show 2024 - 3rd place in junior class
21. European Dobermann Trophy Winner Show - 3rd place in junior class
Croatian dobermann club show 2024. - 3rd palce in junior class
IDC 2023 Slovakia - VICE SIEGER BABY CLASS
CROATIAN FUTURE HOPE
RES. JUNIOR BEST IN SHOW
3rd place in JUNIOR BEST IN SHOW
RES. BEST IN SHOW PUPPY CLASS
Croatian dobermann club show 2023. - puppy club winner
3rd BEST IN SHOW BABY CLASS
9x BEST JUNIOR (JBOB)
5x BEST OPPOSITE SEX (BOS)
18x BEST OF BREED (BOB)
3 x 1st place in GROUP II ( BOG )
3 x 3rd place in GROUP II
RADNI REZULTATI
Croatian breeding test
FCI BH/VT
ZTP V1A - with only 15 months judge Thomas Becht
IGP 1 ( A 99, B 93, C 97 "a", total 289 exc. )
IGP 2 ( A 95, B 97, C 95 "a", total 287 exc. )
IGP 3 ( A 98, B 96, C 97 "a" total 291 exc. )
ADPR ENDURANCE TEST
KÖRUNG 1A - BEST KÖRUNG 2026. Brühl, Germany 20.06.2026.
ZDRAVSTVENI REZULTATI
DCM 1 i 2 - clear
EKG, ECHO, COLLOR DOPPLER - normal, no signs of cardio disease (30.12.2024.) and (30.01.2026.)
HOLTER 24H - normal, no signs of cardio disease (09.01.2025.) and (02.02.2026.)
vWD - clear
DM - clear
Hereditary deafness - clear
B LOKUS - B/b
D LOKUS - D/D
HD A ( Croatia/Germany )
ED 0 ( free ) Croatia/Germany
Spondylosis deformans FREE
COLLIE EYE ANOMALY - clear
RD RETINAL DYSPLASIA - clear
PPM PESISTENT PUPILLARY MEMBRANE - clear
PHPV PERSISTENT HYPERPLASTIC PRIMARY VITREUS - clear
TUNICA VASCULOSA LENTIS - clear
CATARACT - clear
CORNEAL DYSTROPHY - clear
PRIMARY LENS LUXATION - clear
RETINAL DEGENERATION (PRA) - clear
ENTROPION - clear
ECTROPION - clear
OPTIC NERVE HYPOPLASIA - clear
DNA profil
