U svijetu kinologije često se govori o vrhunskim pedigreima, titulama i izložbenim uspjesima, no prava vrijednost uzgoja pasa ne počinje u izložbenom ringu – već u odgovornosti, znanju i ljubavi prema životinjama. Ovaj tekst ne govori o tehnikama parenja niti o stvaranju „šampiona“, već o mnogo važnijem pitanju: zašto uopće uzgajamo pse?
Sve veći broj legala, rast „divljeg“ uzgoja i sve manje prostora za kvalitetan život pasa otvaraju ozbiljna pitanja o budućnosti odgovornog uzgoja. Psi nisu proizvodi, statusni simboli ni alat za osobnu promociju. Svaki uzgojeni pas predstavlja život za koji netko mora preuzeti odgovornost – od prvog dana pa do kraja njegova života.
Pravi uzgajivač ne razmišlja samo o izložbenim rezultatima, već o zdravlju, karakteru i budućnosti pasmine, ali i o tome hoće li svaki pas dobiti siguran, stabilan i kvalitetan dom.
Odgovornost kao temelj uzgoja
Odgovornost je ključna riječ u definiciji uzgajivača.
Onaj tko nije svjestan odgovornosti koju nosi pravilno udomljavanje štenadi, trebao bi se odreći uzgajivačkih ambicija ili se usmjeriti na uzgoj živih bića koja ne zahtijevaju toliko prostora, vremena i prilagodbe životnom okruženju, ljudima i obitelji.
Eberhard Trumler, poznati stručnjak za ponašanje životinja, jasno i nedvosmisleno ističe:
„Načelno se svatko može nazvati uzgajivačem tko svoju ženku pari s mužjakom.“
S druge strane, dr. Hauck, istaknuta figura austrijske kinologije, kategorički naglašava:
„Najvažnija obveza uzgajivača je očuvanje životne sposobnosti pasmine.“
Već više od dvadeset godina iznova me užasava nepromišljenost kojom se provode sumnjiva parenja samo kako bi se dobio „vrhunski“ izložbeni pas. Još je pogubnije kada se pri odabiru mužjaka prednost daje ljudskim slabostima – tko je vlasnik, kako se pas zove, kolika je cijena parenja – umjesto ključnom pitanju:
odgovara li taj mužjak mojoj ženki kako bi se dobilo zdravo i stabilno leglo?
Cijenu takvih uzgajivačkih pogrešaka najčešće plaćaju vlasnici pasa, a u konačnici i sami uzgajivači. No stvarne žrtve su psi – fizički i psihički opterećeni već od samog početka života.
Prvi i osnovni uvjet dobrog uzgajivača jest potpuna odgovornost za svakog psa koji nastane njegovom odlukom. Ta odgovornost ne završava prodajom šteneta. Svaki pas mora imati mogućnost povratka svom uzgajivaču ako se nađe u lošem okruženju, a uzgajivač mora biti spreman i sposoban to omogućiti.
Iz vlastitog iskustva mogu reći da sam se uvijek nastojao detaljno informirati o uvjetima u kojima će štene živjeti. Ipak, unatoč oprezu, doživio sam i teške situacije – poput slučaja u kojem je pas iz mog uzgoja, u šestoj godini života, napušten i na kraju eutanaziran.
Uvjeti i znanje kao preduvjet uzgoja
Drugi važan aspekt odgovornosti jest temeljita priprema i informiranje prije odabira pasa za daljnji uzgoj. To uključuje zadovoljenje svih prostornih i životnih uvjeta. Psi ne smiju biti držani na lancu, u neadekvatnim objektima, lošim higijenskim uvjetima niti nekvalitetno hranjeni.
Pravi uzgajivač mora imati:
primjeren i uredan prostor
osiguranu egzistenciju
financijsku neovisnost
Uzgoj pasa ne smije imati kao primarni cilj zaradu pod svaku cijenu.
Velik problem leži i u pretjeranom „po-ljudskom“ razmišljanju, gdje se emocije iz ljudskog svijeta pogrešno prenose na pse. Znanstvena i biološka istraživanja jasno pokazuju da ne postoji biološka potreba da se svaki pas mora razmnožavati. Ipak, mnogi vlasnici to teško prihvaćaju.
Jednako je pogrešno uvjerenje da ženka mora barem jednom u životu imati leglo. Već je desetljećima dokazano da se tumori, piometra i druge bolesti ne pojavljuju češće kod ženki koje nisu imale potomstvo nego kod onih koje jesu.
„Ali djeca žele štence…“
Djeca često žele „male bebe“, što može biti pozitivno u odgojnom smislu – ako su ispunjeni svi uvjeti. Ljubav djece prema psima nikada ne smije biti razlog za uzgoj. Uzgoj pasa ozbiljna je i dugoročna odluka, a ne prolazni hir ili igra.
On zahtijeva:
veliku ljubav prema životinjama
suosjećanje
odgovornost
puno rada i financijska ulaganja
Uzgoj pasa neće riješiti životne probleme – naprotiv, može ih produbiti i pritom nanijeti štetu nedužnim životinjama koje same ne mogu odlučivati o svojoj sudbini.
Znanje, genetika i budućnost pasmine
Povijest mnogih pasmina duguje svoj opstanak i kvalitetu nekolicini izuzetnih uzgajivača. Njihova vizija, znanje i upornost bili su presudni za dobrobit pasmina.
Primjer Raymonda Oppenheimera (Ormandy Bull Terriers) jasno pokazuje koliko je važno razumijevanje genetike. Njegovo zalaganje protiv isključivo bijelog uzgoja bull terijera spasilo je pasminu od ozbiljnih zdravstvenih problema. Danas je nezamislivo temeljiti cijeli uzgoj samo na bijelim psima.
Genetika je u posljednjih četrdesetak godina iznimno napredovala i danas je neophodna za svaki ozbiljan uzgoj pasa. Korištenjem životinja s nasljednim bolestima ili karakternim manama može se u samo nekoliko godina ozbiljno narušiti budućnost cijele pasmine.
Odgovoran uzgoj pasa temelji se na znanju, etici i iskrenoj ljubavi prema životinjama. Uzgajivač mora razumjeti da svako leglo donosi dugoročnu odgovornost – ne samo prema pasmini, nego i prema svakom pojedinom psu koji nastane njegovom odlukom.
Zdravlje, stabilan karakter i sposobnost prilagodbe životu s ljudima uvijek moraju imati prednost nad titulama, trendovima i estetikom. Kinologija treba uzgajivače koji će biti spremni učiti, surađivati sa stručnjacima i otvoreno prihvaćati vlastite pogreške kako bi zaštitili dobrobit pasa i budućnost pasmina.
Jer uzgoj pasa nije pitanje prestiža ni zarade. To je prije svega pitanje odgovornosti, empatije i poštovanja prema životu.
