Leteće priče
Loptica je za mnoge pse simbol sreće, igre i uzbuđenja.
Dovoljno je da je vlasnik izvadi iz džepa i većina pasa pretvara se u nezaustavljive sportaše spremne na još jedno bacanje. Iako je igra lopticom odličan način zabave, motivacije i zajedničke aktivnosti, pretjerivanje može dovesti do fizičkog opterećenja, stresa i opsesivnog ponašanja kod psa. Upravo zato važno je pronaći ravnotežu –
loptica treba biti dio kvalitetne interakcije, a ne jedini smisao svake šetnje.
Loptica i zašto vaš pas ne može bez nje
Loptica je prisutna u svakom psećem parku, na svakoj kvartovskoj livadi. Neki psi imaju svoju omiljenu, nekima je najdraža tuđa. Kako god bilo, većina vlasnika barem je probala lopticu približiti svom psu, a većina ih je u tome i uspjela.
Zašto? Budimo iskreni – to je najlakši način za istrčati psa. U trenucima kada vam se ne da, kada pada kiša, kada ste umorni od posla ili ste loše spavali, pravocrtno bacanje loptice vašem razigranom ljubimcu može sjesti kao melem na ranu.
Jer, hej – oni se istrče, a vi ne morate. Bingo.
I u tome nema ništa loše, sve dok svaka šetnja vašeg psa ne postane besciljno bacanje loptice u prazno.
Zašto ne loptica i samo loptica?
Može vam se činiti da svom psu dajete upravo ono što želi i treba bacanjem loptice, ali vaš pas je stvoren za daleko više. Loptica je odlična za zabavu, nagradu i motivator, ali nije OK ako je ona sve što pas poznaje.
Fizički aspekt
Brza kretanja i stajanja, neoprezna skakanja i oštre promjene smjera stres su za organizam psa. Prečesto bavljenje ovakvim aktivnostima opterećuje mišiće, kosti i zglobove, pogotovo ako psa prije i poslije igre ne zagrijete ili ne ohladite laganom šetnjom.
Mentalni aspekt
Često smo upravo mi ti koji psa „navuku“ na loptice jer ga od šteneće dobi učimo naredbi donesi.
Apsolutno legitimno, samo nemojte stati na tome.
Svi smo vidjeli vlasnike u psećim parkovima koji dođu, uđu i bacanje kreće: loptice lete, pas trči, vraća ih, ima osmijeh na licu i jezik do poda, a u očima samo: još, još, još.
Ako se prepoznajete – sve je u redu, ali vaš pas je ovisnik o loptici. Uslijed svoje očaranosti, pas može biti u stresu. Kad će doći? Kad će se pojaviti? Hoćete li je baciti ili ne? Gdje će odletjeti?
Kada je pas previše „nabrijan“ na lopticu, iščekivanje prestaje biti užitak i pretvara se u stres.
Loptomani i kako to riješiti
Vrijeme je za promjenu – i to od danas.
6 Loptovjedi
U barem 60% šetnji neću nositi lopticu.
Lopticu ću bacati samo kada psu izdam naredbu koju uspješno izvrši.
Lopticu neću bacati kada se pas igra s drugim psima.
Lopticu neću davati psu dok je kod kuće.
Prije bacanja loptice zagrijat ću psu mišiće, a nakon aktivnosti ih ohladiti laganom šetnjom.
Kada psu bacam lopticu, neću je baciti više od 10 puta.
Nije lako – ni vama, ni psu. No, polako ćete se naviknuti i unaprijediti svoj odnos.
Loptica će postati dodatak interakciji, a ne jedina aktivnost.
Za napredne: Flyball
Ako želite brz i zabavan način kako prebaciti psa u konstruktivnog loptaša, upoznajte Flyball!
Flyball je timski sport nastao u Kaliforniji sedamdesetih godina. Popularnost u Sjevernoj Americi širila se munjevitom brzinom, pa je već početkom osamdesetih osnovana NAFA (Sjevernoameričko udruženje za flyball), najveći autoritet u sportu.
U Engleskoj je prvi put predstavljen 1989. na izložbi Crufts, a potom je stekao popularnost u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Češkoj i Italiji.
Kako izgleda natjecanje?
Jedan tim: četiri psa i njihovi vodiči
Teren: dvije trake, 15,5 m duge i 1,5 m široke
Oprema: elektronska mjerna vrata, četiri prepreke i automat za loptice
Zadatak psa:
Proći kroz elektronska vrata
Preskočiti četiri prepreke
Uhvatiti lopticu iz automata
Vratiti se do vodiča preskačući prepreke
Čim pas završi, sljedeći kreće po svoju lopticu – ovo pokazuje štafetnu narav sporta.
Zašto je Flyball dobar za psa
Psi koriste mozgovne sposobnosti, jer loptica dolazi tek nakon izvršenih zadataka
Pas samostalno odlučuje na stazi, odolijeva izazovima, buci i drugim psima
Vodič navija i osjeća sav adrenalin discipline
Pas uči niz novih sposobnosti, zabavlja se i ostvaruje socijalnu interakciju
Loptica sama po sebi nije problem – problem nastaje kada postane jedina aktivnost i jedini izvor uzbuđenja u životu psa. Psi trebaju raznolikost, mentalni rad, istraživanje, socijalizaciju i zajedničko vrijeme sa svojim vodičem. Kada se igra koristi pametno i umjereno, loptica može biti izvrstan alat za trening, nagradu i zabavu. No, još je važnije naučiti psa smirenosti, kontroli i uživanju u različitim aktivnostima. Upravo tada igra postaje ono što bi trebala biti – kvalitetna i zdrava zabava za psa i čovjeka.
